Uganda u doba Korona virusa

Dragi naši,
Evo da vam malo približim sadašnju situaciju u Ugandi i u Bugembeu gdje udruga Plavi anđeo djeluje već 9 godina i gdje se uglavnom nalaze sva naša sponzorirana dječica. Kako gladni proživljavaju vrijeme zatvorenosti radi sprečavanja širenja COVID-19.
Svakodnevno sam u kontaktu sa svojim koordinatorom u Bugembeu.
Taman prije svega ovoga s virusom, kupila sam avio kartu za rujan za odlazak u Ugandu, a onda je stornirala neki dan, jer za sada se kao što znate i sami, ne može nigdje putovati.
Kada ću ići sada je veoma upitno do daljnjeg i užasno sam tužna zbog svega. I jaako se brinem za sve njih tamo. Nemojte me krivo shvatiti, suosjećam i ovdje sa svima nama (i virus i potres) i uvijek sam nastojala pomoči u granicama mogućnosti.

No, tamo je situacija još puno teža i gora (uvijek je i bila) nego kod nas jer su isto zatvorili škole i trgovine, ali isti trenutak je poskupjela hrana u onima koje rade, a te su daleko od sluma gdje uglavnom žive naša sponzorirana djeca u Bugembe sa svojim obiteljima. Trgovine koje rade su uglavnom u većim gradovima i u Kampali. Oni mali ljudi, oni najsiromašniji pogođeni su sada više nego ikad.
Tako da obitelji nemaju niti gdje kupiti hranu, a niti nemaju toliko novaca jer mnogi ne rade sada. Posla nisu imali niti prije, ali neki su radili upravo preprodajući voće i povrće uz ceste u selima i tako preživljavali.
Uh, nama je dobro itekako ovdje. Ljudi kod nas nisu niti svjesni toga.

Djeca su i tamo zatvorena u svojim kućama ako ih imaju, s roditeljima, nastoje ne igrati se više zajedno u dvorištu. No, neke obitelji žive u malim iznajmljenim prostorijama sa i do 10 i više članova obitelji. Obično muški članovi spavaju vani, pored kuće. Kuće nisu građene od cigle, nego su neke i obične stračare ili građene od blata. Oni u slumu nemaju struju, zahode, nemaju pitku vodu.
Hrane nemaju za preživljavanje. Otkako je sve zatvoreno i preporuka je nekretanje, nitko više ne prodaje hranu uz ceste, a ljudi gladuju. Vlada o tome ne razmišlja samo preporuča da stanovništvo bude u svojim domovima u izolaciji kako se korona virus ne bi širio. Oni nemaju pristup vodi, a niti zdravlju. U prenapućenom slumu izolaciju je teško sprovesti, unatoč policijskom satu. Nemaju se gdje izolirati. Policijski sat počinje navečer u 19 sati.

Naš koordinator je svakodnevno zatrpan pozivima u pomoč za hranom. Javljaju se svi, od obitelji čiju djecu sponzoriramo do svih ostalih obitelji koje nemaju što jesti. Neki dan je cijeli dan dijelio pitku vodu u selu. Vlada je donjela mjere za suzbijanje korona virusa kakve su i u ostalom dijelu svijeta, da se bude kod kuće, ali nije donjela socijalne mjere kako da svi ti ljudi imaju pitku vodu i hranu. Oni u slumu nemaju vodovod i u kući pitku vodu. Po nju trebaju ići s kantom na neku grabu ili pumpu, daleko. Moraju ići van tražiti zahod, trebaju tražiti hranu koje nemaju niti je nemaju gdje kupiti.

Djeca su kod kuće, nastave nema, no oni nemaju internet, nemaju ništa.
A kamoli laptope i tablete, školu online, to je za njih naučna fantastika.
Škola nema struju, a kamoli tako nešto... Tako da dokle god nema nastave u školi, djeca nemaju od kuda učiti.
Pišem sve ovo čisto da vam približim situaciju. O tome, o njima nitko ne priča na TV, niti ne piše po novinama, o Africi se uopće ne čuje kako se nose s korona virusom..
Razbolijevaju se, a nemaju novac za testiranje, bolnice tamo nisu spremne za tako nešto, ionako se teško svakodnevno nose s HIV/Aids-om od kojeg milijuni Uganđana obolijevaju, dijabetesom, karcinomom, glađu i raznim drugim zaraznim bolestima. Tako da ukoliko ovdje ili sličnom slumu i dođe korona virus, nažalost zbog neadekvatne zdravstvene skrbi neće se moći niti otkriti i ništa učiniti. Nemaju niti maske, niti imaju dovoljno sapuna za pranje ruku.

Iako se vlade fokusiraju na borbu protiv COVID-a 19, ne postoje mehanizmi podrške kojima bi se ovim pacijentima moglo pomoći u njihovim domovima. Mnogi su ljudi na rubu umiranja od drugih bolesti, gladi i depresije. Psihološka trauma koja dolazi sa zatvaranjem svega je nepodnošljiva, ali s druge strane blokiranje je nužno za suzbijanje širenja pandemije.

Uganda do sada ima ukupno 33 oboljela, a oko 900 osoba je u samoizolaciji.
Oni se tamo nemaju gdje izolirati kad je populacija mnogobrojna, a žive svi zajedno u slumu u malim sobama, što znači da žive vani u dvorištu jedni do drugih.
Ugandska vlada jako se fokusira na sprečavanje širenja virusa COVID 19, jer je zdravstveni sustav slabo opremljen i ukoliko dođe do velikog broja zaraženih, neće se moći s time nositi. Donjela je i niz preventivnih mjera. I izvana to tako izgleda da daje sve od sebe, no, ona druga unutarnja socijalna strana prikazuje i onu drugu sliku do koje se sve više dolazi.
Uganda ima više ministara kabineta nego odjela intenzivne njege u cijeloj zemlji. Večina regionalnih bolnica nisu opremljene za liječenje bolesnika COVID 19. Također se čini da i medicinski djelatnici nisu psihološki spremni za brzo djelovanje u borbu protiv COVID-a 19. Neki su uhvaćeni kako bježe od sumnjivih pacijenata jer ni oni sami nisu zaštićeni, bez adekvatne opreme su, nemaju maske niti odijela, boje se za svoje živote.
Za sada jedino u glavnom gradu Kampali se vrše testiranja, izolacije, karantene i liječenja. Na rezultate testova čeka se danima. Dakle, sva druga manja mjesta i gradovi nemaju taj privilegij. A o izolacijskim centrima za sumnjive osobe da i ne govorim kako izgledaju. Katastrofa. Trudna žena stavljena u izolaciju, rodila je tamo uz pomoč sugrađana, bez liječničke podrške. Ima tako i niz, niz raznih drugih slučajeva.
Dragi naši, ukoliko želite i možete, slobodno uplatite donaciju da barem kupimo hranu mnogim obiteljima u slumu.
Hvala od srca svima koji su to već učinili!????
Račun udruge Plavi anđeo IBAN HR6924020061100610644

Dragica Kopjar