Moje volontiranje u sirotištu u BugembeuU periodu od 2.6. - 7.7.2013. volontirala sam u sirotištu Child Hope Ministries u Bugembeu. U sirotištu živi 26-ero djece i petero odraslih. Christine-socijalna radnica, Dan-zadužen za sve poslove u sirotištu, Hariett-kuharica, Sara-supruga voditelja sirotišta-medicinska sestra i Joram-voditelj sirotišta. Inače svi rade sve što je potrebno. Od kuhanja do pranja rublja, popravaka te odgoja djece.
Dnevni raspored djece uključuje odlazak u školu izvan sirotišta, a za predškolsku djecu organizirana je škola unutar sirotišta. Uključivala sam se u rad za predškolsku djecu nakon pauze, oko 11h do 12 h kada je završila škola. Pomagala sam učiteljici u učenju engleskog jezika, djeci u izvršavanju zadataka. Uočila sam kod neke djece nedovoljno razvijenu motoriku i to im je otežavalo pisanje te sam vježbala s njima u njihovo slobodno vrijeme. Rezultati su se vidjeli nakon mjesec dana. S večom djecom sam igrala razne igre koje sam donjela poput domina, karata, binga... Pokrenula sa s volonterkom Natalijom radove u kući poput bojenja kuće, čišćenja, pranja, čišćenja smeća u dvorištu i pretvaranja tog dijela u korisni dio-povrtnjak.
Također smo napravile koš za smeće te kupile košare za prljavo rublje u sobe djevojčica i dječaka. Tijekom boravka smo povremeno donosile hranu poput kruha i putra, voća, keksa, raznog povrća za ručak ili večeru.
Naglasak našeg boravka je bio uz igru i druženje s djecom, pomoć oko održavanja higijene unutar kuće i izvan nje te razgovori s odraslima o odgojnom postupanju s djecom. S obzirom da se naše kulture ponešto razlikuju u pristupu djeci, razmjenjivali smo mišljenja i iskustva te razgovarali o eventualnim promjenama. Djecu smo između ostalog učili osnovama higijene i kako zaštititi zdravlje te u skladu s time održavati okolinu u kojoj žive. Razlika u našim kulturama uključuje i emocije koje djeca u sirotištu ne pokazuju. Radila sam na prepoznavanju i iskazivanju osnovnih emocija s obzirom na traumatiziranost djece i potiskivanje neugodnih iskustava.
Djeca u sirotištu su vrlo zahvalna na svakoj ponuđenoj pouci, aktivnosti, provedenom vremenu s njima. Rado uče nove stvari i prihvačaju ih.
Divno iskustvo.
U Zagrebu, 18.7.2013.
Jadranka Luca-Mrđen
