Tradicionalno afričko vjenčanje u Ugandi

Dragi naši, 

donosimo vam jednu našu krasnu priču o osobnim utiscima i doživljajima s jedne tradicionalne svadbe u Ugandi, na kojoj smo bile gošće. Afriku i njenu posebnost teško je razumjeti ako ne doživiš svaki segment života Afrikanaca. Znamo da mnogima to nije lako ostvariti u životu, pa smo odlučile ovo naše volontiranje iskoristiti da vam kroz naše kratke doživljaje pokušamo koliko toliko približiti i povezati vas sa Afrikom da biste bolje osjetli sve ovo što mi radimo. 

Cjelokupnu dubinu života zajedno sa prirodom, ljudima, florom, faunom, stilom života, odnosom prema životu i kulturom, moguće je osjetiti samo kada se uključiš zajedno s lokalcima u njihov svakodnevni ritam. Pokušat ćemo kad god nam dozvole uvjeti, a to znači kada imamo struju i kako tako dobar internet, složiti za vas jednu pričicu o nečemu autentičnom za ovo podneblje.

Krenut ćemo veselo. Može li biti veselije od vjenčanja. Naši domaćini su nas iznenadili kada su nam rekli da nas vode na jedno lokalno tradicionalno afričko vjenčanje. Sve što je dalje slijedilo poprimalo je dimenzije filmskog scenarija. Počelo je odabirom tkanina za tradicionalne afričke ženske haljine bez kojih se ne ide na vjenčanje. Na njima svojstven način naša je domaćica Zainah organizirala šivanje koje je prošlo bez uzimanja mjera i proba. Slike će dokumentirati kako je to vješto i uspješno izvedeno. Subota je bila dan vjenčanja. To se slaže i sa našom tradicijom. Nakon što smo odradile naše volonterske obaveze domaćica nas je preuzela u svoje ruke i u svom domu oragnizirala odijevanje. Možda vam to zvuči pretjerano, ali da vidite kako to treba sve do detalja posložiti na haljini od namještanja podsuknje do zakopčavanja zadnjeg gumba na haljini i vezanja širokog krutog pojasa oko struka bilo bi vam jasno zašto tako traje i zašto je potrebna pomoć stručnjaka u odijevanju. Zainah jest stručnjak, jer kad smo završile priznala nam je da ju često zovu na svadbe i plaćaju da stručno pomogne u odijevanju uzvanica. Sve nam se razjasnilo kada smo došle na svadbu i vidjele taj kolorit boja i raskoš izvedbi. Sve uzvanice su bile u takvim haljinama koje moraju poštovati pravilo da su naramenice na rukavima visoko uzdignute i da imaju široki, bogati, po mogućnosti ukrašeni remen. Nakon odijevanja i uljepšavanja prema vlastitom odabiru, čekali su nas auti za prijevoz do kuće mladenke. Mi smo bili među uzvanicima mladoženje čija nas je povorka čekala na pola puta i uključila u svoj ceremonijal. Nije slučajno upotrijebljena riječ ceremonijal, jer ono što je poslije uslijedilo podsjećalo je na jedan dobro uvježbani dramski prikaz. Nas je vodio profesionalni vođa koji je prema određenom scenariju vodio konverzaciju i dijalog u kojem je bilo dosta verbalnog nadmetanja sa istim takvim profesionalcem s mladenkine strane.

Moramo naglasiti da je sve u duhu podizanja vedre atmosfere i pozitivne energije. Na žalost nismo razumjeli što se točno govori, ali nekako nam to nije smetalo, jer je smijeh uzvanika na svako pitanje i odgovor druge strane bio tako zarazan i nekako je i nas ponio. Smijali smo se i slušali sa zanimanjem baš kao da sve razumijemo. Jako je važno napomenuti kako je hrana poslužena odmah na početku kako gosti ne bi bili iscrpljeni protokolom. Nije ni potrebno naglasiti kako je sva hrana zdrava s puno povrća domaće proizvodnje. Na tanjuru se nalazilo svega, od pečene tikve, matoke (to je zelena banana koja se priprema na sve načine kao i naš krumpir i sličnog je okusa, a često je na stolu Afrikanaca), kuhane kasave (korijenasta biljka koja ima stabljiku kao naš kukuruz ali se koristi u prehrani samo korijen. Može se jesti sirov i vrlo je ukusan, a u kuhanom obliku je neutralnog okusa i vrlo je dobar kao prilog uz kuhano povrće i sosove), dvije vrste riže smeđa i bijela, grašak, mahune i naravno obavezni lubenica i ananas. Za ljubitelje mesa bila je govedina na saft. Nešto slično kao naš gulaš. Uglavnom jedu govedinu. Meso baš i nije preporučljivo jesti, bar ne za nas Europljane, jer se prodaje na otvorenom izvješeno na policama uz cestu. Naš probavni sustav nije prilagođen za tako pohranjeno i od bakterija nezaštićeno meso. Svi su jeli umjereno. Piju se sokovi, svih vrsta. Bilo je Mirinde, ali i nacionalni, poznati gazirani napitak od đumbira pod nazivom Stony. Nije bilo vidno ponuđenog alkohola iako je ovo bila kršćanska svadba. Možda jesu pili ali nismo vidjeli. Ceremnija je trajala nekoliko sati prije izlaska mladenke. U međuvremenu su se smjenjivali plesači njihovih egzotičnih plesova uz bubnjeve i vrlo ritmičnu afričku popularnu glazbu. Između pojedinih nastupa plesača, koje su gosti nagrađivali novcem, na središnji plato izlazile su grupe uzvanika, predstavnici određenih obitelji koje su u srodstvu sa mladencima. Kada izađu gosti mladenke onda ih odabrani predstavnici iz reda gostiju mladoženje daruju nekim sitnicama. Muškarcima se poklanjaju remeni, neke koverte, vjerovatno sa simboličnim novčanicama. Djeci igračke, a žene dobiju kišobrane i tako nešto slično. I mi smo darivali jednu grupu iz mladenkine obitelji.

Cijela ceremonija je zabavna i stalno drži sve goste uključenima. Prati se sve što se događa na centralnom platou gdje je na američki način vijencima ukrašen svod za mladence. U završnom dijelu ceremonijala pojavila se prekrasna mladenka. Zaista je bila prelijepa. U predivnoj zlatnoj haljini i sa prekrasnom frizurom, jednom od ljepših izvedbi bogate pundže sa pletenicama i s puno cvijeća u kosi. Plesala je dok je dolazila na podij jednako dobro kao i profesionalni plesači koji su nastupali u cjelovečernjem svadbenom ceremonijalu. Kao i kod nas ta primopredaja mladenke traje uz pregovaranje između dva voditelja ceremoijala. Nama je ostalo nejasno da li su ti vješti govornici profesionalci koji samo to rade ili su to neki svjedoci kao kumovi kod nas. Nakon toga je uslijedilo darivanje. Mladoženjini uzvanici su u koloni nosili košare sa poklonima, žene na glavi one manje, a muškarci veće košare i predmete, kao što su namještaj, teška drvena komoda i fotelje.

Na kraju je donesen i veliki spremnik za vodu koji ovdje znači puno kada imaš gdje spremiti vodu da ne moraš ići daleko na izvor. Kada je taj dio završen mi smo se povukli a ostali uzvanici su još ostali. Ne znamo koliko dugo. Sve se ovo odvijalo u dvorištu mladenkinih roditelja na zemljanoj podlozi u tipičnom prirodnom ambijentu tog dijela Afrike. Crvena zemlja na sve strane. I nas je izmučila sa prašinom koja se i pored zatvorenih prozora uvlačila u auto prilikom dolaska i povratka, tako da smo preventivno morale staviti masku na lice da zaštitimo dišne puteve. I opet smo dva dana poslije imale bolove u grlu iziritiranom prašinom. Ali isplatilo se jer smo imale priliku prisustvovati jednom tradicionalnom afričkom vjenčanju kakvu nemaju svi u životu. Nama zaljubljenicima u sve što je povezano sa ovim krajem svijeta to je bila posebna čast, a i domaćini su nas tako tretirali. Završavamo ovaj dio naše priče rečenicom koju često koristimo. Teško je opisati to što tamo vidimo, jer se to mora doživjeti da bi se moglo osjetiti srž te ljepote. Bez mirisa, bes vibracije, bez ritma, bubnjeva i plesača teško je to osjetiti. Mi smo zahvalni što to jesmo i preporučamo svakome tko osjeća poziv i ljubav prema Africi da si to priušti ako ikako može. A ako pak ne može, nadamo se da smo vam bar malo rasvijetlili sliku i vidike. Puse i veliki pozdravi od Dragice i Jasminke iz Ugande.